Krizni menadžment u socijalnoj zaštiti – slučaj pandemije

Apstrakt

Pandemija je donijela čitav niz promjena na polju pružanja socijalnih usluga. Uobičajeni modeli upravljanja na polju pružanja usluga socijalne zaštite preko noći su se iz temelja promijenili zbog obaveza poštovanja epidemioloških mjera. Čak su i prioritetne oblasti socijalne zaštite doživjele promjene koje su se odrazile na ispunjavanje ključnih principa u radu sa korisnicima, dostupnost i pravovremenost u postupanju. Predmet rada jesu upravo te promjene. Rad je zasnovan na rezultatima provedenog istraživanja o funkcionisanju sistema zaštite i podrške žrtvama nasilja u porodici u Republici Srpskoj, sa fokusom na promjene koje su se desile u upravljanju centrom za socijalni rad, jednom od ključnih subjekata tog sistema. Primjenjujući funkcionalističko-strukturalistički pristup u teorijskom određenju predmeta analize, istraživanje je provedeno upotrebom empirijskih istraživačkih instrumenata, ankete sa stručnim radnicima i intervjui sa direktorima centara za socijalni rad. Nešto više od polovine stručnih radnika su mišljenja da su centri bili u potpunosti nepripremljeni za vanrednu situaciju prouzrokovanu pandemijom. Više od trećine ispitanika su stava da su se organizacija i način rada centra mijenjali iz dana u dan, sa naglaskom na uvođenje restrikcija u pogledu kontakata sa korisnicima, izlazaka na teren i radnog vremena ustanove. Direktori centara za socijalni rad su istakli da je multisektorska saradnja u procesuiranju slučajeva nasilja u porodici bila svedena na neformalne mehanizme komuniciranja, te da je koordinacija postupanja „odozgo” u potpunosti izostala. Rezultati istraživanja su pokazali da su promjene u upravljanju centrima za socijalni rad tokom pandemije bile velike, ta da su negativno uticale na ostvarivanje principa dostupnosti i pravovremenosti u postupanju prema žrtvama nasilja u porodici.