Razvoj Republikanske narodne partije (CHP) i njena uloga u stvaranju Republike Turske

Autori

  • Dušan Čorbić Univerzitet u Beogradu – Fakultet političkih nauka Author

DOI:

https://doi.org/10.18485/

Ključne reči:

CHP, Republika Turska, kemalizam, Kemal Ataturk, AKP

Apstrakt

Sveobuhvatno razumevanje istorijskih tokova i aktuelnih dešavanja u Republici Turskoj neminovno iziskuje uvid u razvoj najstarije i najstabilnije političke stranke u ovoj zemlji. Cilj ovog rada je da pomoću kauzalnog zaključivanja pruži objašnjenje trenutnog stanja i problema sa kojima se suočava Republikanska narodna partija (CHP). Otuda, u radu će se prikazati nastanak i ideološko etabliranje CHP-a u kontekstu turbulentnih istorijskih kretanja u Turskoj tokom XX i početkom XXI veka. U pogledu savremenih dešavanja na unutrašnjem i međunarodnom planu, analiziraće se položaj i uloga stranke u političkom sistemu ove države. Hronološkim prikazom evolucije CHP-a indirektno se ukazuje na složenost turskog političkog sistema i uticaj koji je ova stranka imala u stvaranju i razvoju istog.

Reference

[1] Ahmad Feroz, The making of modern Turkey, Routledge, London, 1993.

[2] Ajzenhamer V. Vladimir & Jovanović Nataša, „Analiza demokratičnosti parlamentarnih izbora u Republici Turskoj 2015. godine sa osvrtom na istorijsku genezu izbornog procesa”, Srpska politička misao, 49, 3, str. 189–209.

[3] Ajzenhamer V. Vladimir, Odnosi Republike Turske i Sjedinjenih Američkih Država tokom decenije vladavine Partije pravde i razvoja (od 2002. do 2012. godine), doktorska teza, Univerzitet u Beogradu, Fakultet političkih nauka, 2017.

[4] Alaranta Toni, “Turkey’s Republican people party and the EU: Preconditions for EU- Turkey relations in the secular-nationalist vision”, FIIA working paper, 112, pp. 1–11. [5] Alaranta Toni, Contemporary Kemalism: From Universal Secular-Humanism to

Extreme Turkish Nationalism, Routledge, Abingdon, 2014.

[6] Belut Danijel, Sultanu se drma presto, DW, 7. 1. 2020. Dostupno na: https://www.dw.com/sr/sultanu-se-drma-presto/a-51906848, pristupljeno 24. 3. 2020.

[7] CHP proposes five-article solution to Idlib standoff with Syria, Russia, Hürriyet Daily News, 4. 2. 2020. Available at: https://www.hurriyetdailynews.com/chp-proposes-five-article-solution-to-idlib-standoff-with-syria-russia-151754 (accessed 24. 3. 2020).

[8] Ciddi Sinan, Kemalism in Turkish Politics: The Republican People’s Party, Secularism and nationalism, Routledge, Abingdon, 2009.

[9] Çınar Menderes, “The Justice and Development Party and the Kemalist establishment”. In: Cizre Ü. (ed.), Secular and Islamic Politics in Turkey: The making of the Justice and Development Party (109–131), Routledge, Abingdon, 2008.

[10] Cingi Aydin, CHP: A Party on the Road to Social Democracy, Friedrich Ebert Stiftung, Berlin, 2011.

[11] Cizre Ümit, “The Justice and Development Party and the military Recreating the past after reforming it?” In: Cizre Ü. (ed.) Secular and Islamic Politics in Turkey: The making of the Justice and Development Party (132–172), Routledge, Abingdon, 2008.

[12] Đurić Živojin & Ajzenhamer Vladimir, „Politički sistem Turske na razmeđu kemalizma i islamizma”, Srpska politička misao, 34, 4, str. 441–466.

[13] Erdemir Halil, Turkish political history, Celal Bayar University, Izmir, 2007.

[14] Jović Dejan, „Turska”, u: Mirjana Kasapović (ur.), Bliski istok (354–371), Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 2016.

[15] Kadercan Pelin Telseren & Kadercan Burak, “The Turkish Military as a Political Actor: Its Rise and Fall”, Middle East Policy, 23, 3, pp. 84–99.

[16] Kösebalaban Hasan, Turkish Foreign Policy Islam, Nationalism, and Globalization, Palgrave Macmillan, New York, 2011.

[17] Lalić Vojislav, Turska bez Ataturka, Filip Višnjić, Beograd, 1997.

[18] Mango Andrew, Atatürk, John Murray, London, 1999.

[19] Mango Andrew, From the Sultan to Atatürk, Haus Publishing Ltd, London, 2009.

[20] Mujadžević Dino, „Vojska i politika u Republici Turskoj”, Polemos, 1, 2, str. 213–221.

[21] Oran Baskın, interviewed by Karabekir Akkoyunlu, “Kemalism and the Republican People’s Party (CHP)”. In: Özyürek E., Özpınar G., Altındiş E. (eds.), Authoritarianism and Resistance in Turkey (11–18). Springer, Cham, 2019.

[22] Sayarı Sabri, “Political parties”. In: Heper M. and Sayarý S. (eds), The Routledge Handbook of Modern Turkey (182–193), Routledge, Abingdon, 2012.

[23] Somer Murat, “Whither with Secularism or just Undemocratic Laiklik? The Evolution and Future of Secularism under the AKP”. In: Talbot V. (ed.), The Uncertain Path of the ‘New Turkey’ (23–49) , ISPI, Milan, 2015.

[24] Söyler Mehtap, The Turkish Deep State State Consolidation, Civil-Military Relations and Democracy, Routledge, Abingdon, 2015.

[25] Spasojević Dušan, „Uloga vojske u Turskoj kroz istoriju i danas”, u: Aleksandar Raković, Miša Đurković (ur.), Turska – regionalna sila (42–46), Institut za evropske studije, Beograd, 2013.

[26] Tanasković Darko, Veliki povratak Turske?, Službeni glasnik, Beograd, 2015.

[27] Tomić Sv. Zoran, Kamal Ataturk – tvorac nove Turske, Planeta, Beograd, 1939.

[28] Uzer Umut, An Intellectual History of Turkish Nationalism, The University of Utah Press, Salt Lake City, 2016.

[29] Yilmaz Ihsan, Barton Greg & Barry James, “The Decline and Resurgence of Turkish Islamism: The Story of Tayyip Erdoðan’s AKP”, Journal of Citizenship and Globalisation Studies, 1, 1, pp. 48–62.

##submission.downloads##

Objavljeno

2020-06-15

##plugins.generic.recommendBySimilarity.heading##

##common.pagination##

##plugins.generic.recommendBySimilarity.advancedSearchIntro##